Razvoj govora

   

Razvoj govora kod djece: Bebe oponašaju svoje majke

Potrebno je biti stalno prisutan u komunikaciji, njegovanju, maženju, imitaciji i gestikulaciji sa svojom bebom

Govor je najljepši dar kojeg je priroda dodjelila čovjeku rekao je jedan od naučnika koji su se bavili ovom problematikom. Od rođenja počinjemo komunicirati na ovaj ili onaj način ali „govorimo“ sa okolinom

U želji i dobroj namjeri da pomognemo roditeljima u praćenju, razvoju, usvajanju pravilnog toka jezika i verbalne komunikacije  u djece nudimo ovaj sadržaj koji je dio teorije ali i dio stvarne prakse. 

 Prve tri godine djetetova života vrlo su važan, ako ne i ključan, razvojni period zbog fizičkog i mentalnog sazrijevanja. Tada vrlo bitnu ulogu imaju roditelji. Važno je razmijenjivati informacije i poruke između Vas i bebe. Razvoj govora, jezika i komunikacije započinje od samog rođenja, ali na neki način i prije nego što se dijete rodi. Komunikacija majke i djeteta počinje još u intrauterinoj fazi. Dijete osluškuje svaki mamin pokret, otkucaje srce, disanje i prilagođava se njenom ritmu života, dok majka u isto to vrijeme osjeća svaki djetetov pokret, razgovara s njim i emocionalno se veže za njega.

Va,žno je znati o razvoju jezika i ovaj sadržaj počinjemo od prvog krika.

 Prelingvistička faza razvoja govora

Prvi krik i faza gukanja

Mnogi naučnici kažu da je prvi krik i prvi govor novorođenčeta. Dao nam je do znanja da je došao i da ima glas kojim se oglasio.U mirnoj fazi prilagođavanja na ovaj svijet najviše šuti i spava oglašavajući se samo kad mu nešto treba. Njegovo mišljenje prati potrebe gladi i bola kada se plaćem obraća roditelju ili njegovateljici. S navršenim prvim mjesecom života počinje formirati  raznovrsne glasove, te se počinju javljati gugutavi zvukovi. U tom periodu uglavnom preovladavaju zvukovi nalik na samoglasnike. Dječje glasanje kao priprema za pravi govor, u ovom razdoblju karakteristično je za novorođenčad u cijelom svijetu. U najranijoj fazi, dojenče je sposobno proizvesti nekoliko različitih vrsta „gunđanja“, ovisno o raspoloženju, pa se tako razlikuju vrste gunđanja za umor, neugodu, glad ili probleme s dojenačkim grčevima (Posokhova, 1998). Isto kao i gunđanje, dojenče proizvodi različite vrste plača kako bi privuklo pažnju na zadovoljavanje određene potrebe.

Početkom trećeg mjeseca dječijeg odrastanja krik se počinje mjenjati i sve češće prizvodi prve glasove kojim ispoljava veselje i zadovoljstvo. U tom periodu ovladava intonacijom i nekom vrstom kontrole naglašavanja. S početka 13 sedmice javlja se gukanje, kao reakcija na osmjeh te govornu i emotivnu interakciju roditelja s djetetom. Do tada smo imali nejasno mrmljanje koje postaje čujno i jasnije i čista opsesija djeteta. Dijete postaje sve sposobnije da proizvede razne zvukove u mrmljanju i tako dolazi do trenutka kada proizvede prvi otvoreni samoglasnik. Od tada počinje eksperimentisati sa samoglasnicima različite dužine. Roditelj prati ove prve faze, nijanse u glasovnom foniranju i oponaša dijete pružajući mu podsticaj, zapravo imitirajući njega samog.

Četvrti mjesec je prelazak sa plakanja na gugutanje-gukanje i veoma je važna i bitna kod bebe u preligvističkoj fazi razvoja govora. Dijete u ležećem položaju počinje prozvoditi slogove gu i ku jer mu se jezik prirodno naslanja na meko nepce. Po skupinama glasova koje dijete prizvodi i faza je nazvana gukanje. Razlikuje se od plakanja i ima veći raspon,  tonova te omogućava dojenčetu da postupno proširi svoje usmene sposobnosti i da sve više ovladava svojim artikulatorima. Sada dijete počinje imitirati, smijati se pri aktivnoj verbalnoj komunikaciji s odraslim. Suglasnici koji se počinju javljati u fazi gukanja uglavnom su reducirani, a javljaju se tokom izdaha i postaju početak ovladavanja govornim disanjem i to su uglavnom grleni i usneni.

 Dijete ostvaruje intenzivni razvoj intonacijskog elementa govora, a glasovi koji se javljaju postupno se približavaju standardnim govornim glasovima (Posokhova, 1998). smatra da je u ovom periodu odsutnost intonacije kod krika i gukanja, ili tiho gukanje, kao i otsutnost smijeha i dominacija nazalnih glasova u kriku simptom koji može ukazivati na neko oštećenje. Ovo nam daje za pravo da roditelj treba poznavati tok razvoja govora novorođenčeta, aktivno pratiti i koumicirati sa pedijatrijskom službom.

Faza brbljanja

Faza mrmljanje ili brbljanje je vrlo aktivna i vrhunac uspjeha doživljava dijete u dobi od šest mjeseci kada počinje stvarati sve više različitih jednosložnih zvukova koji se sastoje od kombinacije samoglasnika i suglasnika. U tom periodu dijete eksperimentiše sa glasovima, samo sebe iznenađuje, ne razumije značenje izgovorenih riječi i rečenica, ali razumije emotivni naboj ljudskog glasa. Uskoro počinje proizvoditi tačno određene zvukove koji se mogu prepoznati kao pojedinačni slogovi. Počinje stvarati škripave ili kreštave zvukove, te se poigravati svojim vokalnim sistemom. Izgovara glasove p i t uz samoglasnik i svjesno vježba proizvodnju zvukova kako bi se pripremilo za govorenje. Već u  sedmom mjesecu počinje se razvijati sposobnost direktnog oponašanja odraslih koji se igraju s njim. Deveti mjesec je vrijeme u kojem dijete sa dobrim razvojem govornog sistema ulazi u zreliju fazu, odnosno predfazu riječi. U velikom broju djeca između dobi 8 i 10 mjeseca počinju tvoriti slogove ta-ta,  ba-ba, na-na iz kojih povezivanjem sa svtarnim predmetima se razvije i prva smislena riječ

 

.

Lingvistička faza

Kada govorimo o prvoj smislenoj-osmišljenoj riječi, verbalnoj komunikaciji moramo znati da se poboljšava i neverbalna komunikacija kao i motorika.

Mi dijete u njegovom razvoju moramo promatrati i kroz područja; grube motorike,fine motorike(okulomotorika i usklađenost pokreta ruku),perceptivne sposobnosti (vidno i slušno zamjećivanje, čulo okusa,mirisa i dodira), intelektualne sposobnosti, govorne sposobnosti(razumjevanje govora i aktivno govorno izražavanje)i razinu samostalnosti i društvenosti. Dijete počinje koristiti geste, određene nizove kretnji i položaja ruku s određenim značenjem. Počinje obraćati pažnju na ono što zaokuplja roditelje i druge bliske osobe, te počinje razvijati pamćenje. Različitost u sposobnosti verbalnog izražavanja u dobi oko 12 mjeseci prije svega se tiče govora, a manje razumijevanja.

U ovoj razvojnoj fazi za razliku od prelingvističke redoslijed javljanja glasova je djelimično određen, sastoji se od kombinacije okluziva i samoglasnika a broj glasova unutar riječi uglavnom je malen. Iz okluziva p,b, t, d, k, g, postepeno se razvijaju ostali glasovi koji su razumljiviji. Potkraj prve godine dijete treba da zna imena i nazive osoba i predmeta s kojim je svakodnevno u kontaktu. Treba da razumije jednostavne zahtjeve “ daj mi bebu „  da reaguje na pitanje „ gdje je lopta“ kao i na predmete koje spominjemo a nisu u djetetovom vidokrugu. Govor proširuje upotrebom glagola, ritma i intonacije oponašajući odrasle. Njegov takozvani žargon govor u 12 mjesecu  je roditeljima nerazumljiv jer je sastavljen od posebnog  niza različitih glasova oponašajući tok,ritam i intonaciju govora  odraslih iz svoje okoline. Taj govorni žargon dijete često koristi dok se igra. Dijete je osjetljivo na razlike u tonovima, te kad počinje progovarati i nadograđivati svoj rječnik, svaka riječ u sebi nosi tzv. modifikator tona koji može drastično promijeniti značenje.

Ipak moramo znati da ova faza započinje jednim iskazom u 12 mjesecu i prelaz od brbljanja do govorenja postupni je proces koji traje više mjeseci. Prve riječi su jednosložne li dvosložne, uglavnom imenovanje, tata mama, baba,deda, ne, da, maca, vau,papa,nema, pitii različiti nadimci  i povezane sa telegrafskim stilom.

S porastom govornih oznaka pojavljuju se jednostavni glagoli, te se rečenica proširuje na iskaze s dvije riječi (Posokhova, 1998). Dijete koje razumije više nego što govori, pokušava izgovorom dostići razumijevanje, čime se priroda osigurala kako bi se vještine komunikacije sve bolje usvajale. Dijete isprva najjače reagira na riječi koje najčešće čuje te napreduje zahvaljujući njihovom beskrajnom ponavljanju. Stvaranje veze između određenog predmeta ili radnje, te pripadajuće riječi, pomaže u učenju govora (Morris, 2009)

U ovom periodu dijete ima razvijeniji pasivni riječnik (razumjevanje) od aktivnog riječnika koji brzo proširuje i do 15 mjeseca od 3 riječi dostigne oko 20 riječi. Do 18 mjeseca života broj novih usvojenih riječi drastično raste tempom 4-6 riječi dnevno te do kraja druge godine u stanju je naučiti i do 300 riječi. Pod kraj prve godine dijete pokušava pjevati, oponašajući melodiju neovisno o riječima,uživa slušajući a posebno ako uključimo pokrete i riječi.Dakle dijete u ovom razdoblju postepeno usvaja sve elemente maternjeg jezika usvajajući govor percepcijom kjudskog govora ne oponašanjem, već počinje oblikovati senzomotorički govorni sistem. Odsutnost ili ukočenost slogovnog brbljanja, jednolično usporeno brbljanje nevezano uz komunikaciju, nerazumijevanje i neslijeđenje jednostavnih govornih uputa (npr. dođi, daj mi to) te odsutnost govornog oponašanja, smatraju se simptomima rizika pojave poremećaja govora u početku lingvističke faze.

Od rođenja do 3 mjeseca

  • Proizvodi glasove i zvukove zadovoljstva (guče).
  • Plače različito za zadovoljavanje različitih potreba.
  • Smiješi se kada Vas vidi.

Od 4 – 6 mjeseci

  • Brbljavi zvukovi koji sliče govoru s više različitih zvukova, uključujući p, b (pa-pa,ba-ba,ma-ma¦)
  • Vokalizira uzbuđenje i nezadovoljstvo.
  • Proizvodi grgljajuće zvukove kada ga se ostavi samog ili kada se igra s Vama.

Od 7 mjeseci – 1 godine

  • Brbljanje ima i duge i kratke grupe zvukova kao «tata upup bibibibi»
  • Koristi se govorom ili zvukovima koji nisu plač kako bi dobilo i zadržalo pažnju.
  • Imitira različite govorne zvukove.
  • Izgovara 1 ili 2 riječi (pa-pa, tata, mama) iako ne moraju biti jasni.

Od 1 – 2 godine

  • Svakog mjeseca izgovara sve više riječi.
  • Koristi 1-2 upitnih riječi («»Gdje maca?», «Ide pa-pa?», «Što to?»).
  • Slaže po 2 riječi zajedno («još kolača», «neće soka», «mamina knjiga»).
  • Koristi mnoge različite suglasničke glasove koje dolaze na početku riječi.

Od 2 – 3 godine

  • Ima riječ za skoro sve oko sebe.
  • Koristi 2-3 «rečenice» kako bi pitalo i razgovaralo o stvarima.
  • Njegov je govor razumljiv veći dio vremena i većini slušatelja koji ga poznaju.
  • često traži ili usmjeruje pažnju na predmete tako što ih imenuje.

Od 3 – 4 godine

  • Govori o aktivnostima u vrtiću ili u kućama od svojih prijatelja.
  • Ljudi izvan obitelji obično razumiju djetetov govor.
  • Koristi mnoge rečenice koje imaju 4 ili više riječi.
  • Obično govori lako, bez ponavljanja slogova ili riječi.

Od 4 – 5 godina

  • Proizvodi glasove jednako čisto kao i ostala djeca.
  • Koristi rečenice s mnogo detalja (npr. «Volim čitati svoje slikovnice»).
  • Priča priče koje su dosljedne temi.
  • Lako komunicira kako s drugom djecom tako i s odraslima.
  • Izgovara veći dio glasova pravilno osim nekoliko kao što su l ,lj, r, s, z, c, š, ž ,č, ć, đ,dž (potrebna procjena logopeda)
  • Koristi se gramatikom jednako dobro kao i ostali članovi obitelji. 

Govor u igri predškolskog djeteta

Djeca najbolju komunikaciju ostvaruju kroz igru.Bilo sama ili sa odgajateljem ili roditeljem dolaze u situaciju da postavljaju određene zadatke,da se međusobno dogovaraju,u njihovom rješavanju,da predlažu neku igru ili da razgovaraju o nečemu.Na taj način ostvaruje se ostvaruje čitav niz međusobnih dječijih govornih kontakata  kroz koje oni izgraduju svoju rečenicu,bogate riječnik,diskriminiraju glasove i vježbaju artikulaciju glasova

Dakle igra je najbolja metoda, prvi i najprivlačniji vid aktivnosti  kojom dijete stvara predodžbe,komunikaciju, saznanja, učenje i socijalizaciju.Kroz igru dijete stiče prva iskustva,stvaralaštvo,stiče način socijalizacije i integriše se u društvenu zajednicu.S toga kažemo da je igra u radu sa predškolskom djecom osnovni princip,osnovn ioblik, metoda i sredstvo rada. Bez igre nije moguće izvoditi bilo kakav  organizovan osmišljen radi zato kažemo dijete radi i uči igrajući se, aigra se radeći i učeći.

Tokom razvoja i odrastanja dijete prate razne vrste igara  i mjenjaju se prema njegovom uzrastu.Naučnici ih dijele u razne vrste prema njihovoj osnovnoj funkciji a mi ih posmatramo sa aspekta razvoja govora.

Pogledamo li svu složenost govornog ponašanja(fonetski, morfološki, sintaksički,i semantički aspekt),prepoznat ćemo koliko je važna igra kroz koju se uči jezik.Kroz igru dijete uči jezičke obrascesl ušajući odrasle ili stariju djecu.To učenje počinje prvim govornim reakcijama, brbljanjem i gukanjem koje se smatra prvim glasovnim i govornim igrama. Posebno su značajne dječije govorne igre na prelazu iz perioda bebe period ranog djetinstva.

U ovom međuperiodu dječija igra je prvo

 solitarna (samoigra),Dijete uglavnom govori samo sa sobom,imenuje igračke,,opisuješta radi,postavlja sebi pitanja i daje odgovore.Ovakav govor nije u pravom smislu egocentričan.To je simpraktički govor  onaj koji pomaže djetet da u igri ima i suigrača.Vigotski je potvrdio da je simpraktički govor neophodan za dječije opažanje i pojmovno mišljenje,u znatnoj mjeri prima podsticaje od drugih iz dječije okoline.

 paralelna(uporedna)i najzad Prelazak na paralelnu igru kod djece predstavlja nepredovanje i u jezičkom razvoju.Dok se igraju paralelno jedno pored drugog i  prividno neđusobno ne obraćaju pažnju, djeca još uvijek govore sama za sebe i sami sebi.

 kooperativna (društvena). Kada dijete počne da se igra na društveni način, kada postane član grupe od koga se očekuje da sarađuje sa ostalim članovima grupe, govori slobodnije ulazi u igru i čini je sve više istraživačkom, gradilačkom,i stvaralačkom te se i govor bogati u tom pravcu.

Djeca u ovom periodu razvoja imaju izuzetnu vještinu izmišljanja riječi.Gramatiku maternjeg jezika uče kroz jezičke norme u igrii u svakodnevnim okolnostima usvajajući ih na svoj način.Oni usvojeni jezički obrazac  koriste na svoj način prilagođavajući ga svojim potrebama i mogućnostima.Sami će stvarati riječi koje nemaju u svom vokabularu(vrijeme je kišasto, sunčastoi sl).

Govor u igri naročito dolazi do izražaja u imaginarnoj dječijoj igri (igri zamišljanja kad se mogu stvoriti izmišljene priče,događaji i situacije, odnose se na kontakte i ispoljavanja. Igračkama se pridaju osobine živih bića koja pričaju i ponašaju se kao živa bića.

Zapitkivanje je period koji se kod djece javlja oko treće godine a kulminira između 5-6 godine.Djeca prvo pitaju imitirajući pitanja roditelja, odraslih  osoba a poslije iz želje da nešto saznaju. Roditelji i ostali moraju biti strpljivi kod mlađe djece a starija djeca više pitaju vršnjake.